„... Radojka je zagovarala slobodnu ljubav. Nevinost je izgubila sa sekretarom komiteta omladine Franjom Nemetom na prvomajskom slavlju u šumi u okolici Banovdara, poslije dvije krigle piva i bjesomucnog plesa u prašini koju su uzaludno polijevali kablovima vode. Ali Nemetu, kurvišu i prefrigancu koji ce daleko dogurati, nisu se svidale djevojke dlakavih nogu pa joj je nakon nekoliko sastanaka, koji su se zbili u kancelariji kotarskog suda gdje mu je stric službovao, slagao da ima zarucnicu u Varaždinu i da se zbog toga moraju prestati vidati.
Radojka je u meduvremenu spoznala samu sebe. Shvatila je da je strahovito privlace muškarci i da tu nema pomoci. Oko nje su uglavnom i bili muškarci, nije ih manjkalo, svih uzrasta, svima se izgleda, dopadala, pa raskid sa sekretarom nije djelovao tako da bi se razocarala u cijeli svijet, posebice u muški rod. Pravodobno je ustanovila da su svi jednaki, ali to je nije užasnulo niti obeshrabrilo, i da svi žele isto što i ona, samo, jasno, iz svog kuta gledanja na tjelesne stvari. Nije im to zamjerala, pa cak ni na prostackim izrazima kojima su oznacavali njeno slobodoumno ljubavno ponašanje...“
